Ja sam Romana Ban - mama, supruga, kćer, sestra, prijateljica i još mnogo lijepih titula poput unuka, rodica, nevista i sl. :)

Gotovo cijeli život sam provela u Konjskom, tek zadnje tri godine živim u Splitu. U Konjskom, selu od niti 300 stanovnika, kao djevojčica nisam imala prilike sudjelovati ni na kakvim strukturiranim izvanškolskim aktivnostima.

Izvor zabave u igri meni i mojim prijateljima iz Konjskog bila je mašta. Nismo imali kućice za barbike, ali smo ih zato sami zamišljali i izrađivali. Nismo imali parkiće, ali zato smo se natjecali tko će se popeti na više stablo ili skočiti s više stijene. Nismo imali kino, ali smo se zabavljali zajedno čuvajući krave. :)

Split kao izvor novih prilika

Možda sam se upravo zato dolaskom na školovanje u Split htjela u što više toga okušati. Puno me toga zanimalo, a prije nisam imala priliku za to. Tako sam, primjerice, završila tečaj analogne fotografije i volontirala u dječjem domu Maestral.

Međutim, moj svojevrsni aktivizam počinje u studentskim danima, kad sam se priključila udruzi Studenti za studente (S4S) kako bih pisala kolumne za njihov portal. Naime, uvijek sam voljela pisati, ali dotad je moje pisanje bilo ograničeno na školske zadaće i tajne dnevnike. :)

Volontiranje - davanje i primanje

Biti okružena pozitivnim, ambicioznim, nesebičnim i otvorenim ljudima za mene je značilo ključnu promjenu u načinu razmišljanja i aktivnog djelovanja.

Učiti za fakultet mi nije bilo pretjerano zanimljivo, no uložiti dane i tjedne u volontersko planiranje i organiziranje radionica za studente, humanitarnih akcija, radijskih emisija, studentskih prosvjeda i sl. ispunjavalo me neizmjernom radošću.

Pisanje mi je tako neplanski unijelo nemjerljivu pozitivu u život - nove ljude, nove prilike i interese za koje nisam ni znala da su u meni.

Iz ovog mi se perioda u srce najviše uvukao projekt Knjiga žalbi i pohvala; na svim smo fakultetima od studentica i studenata prikupljali pisane žalbe i pohvale na račun matičnih fakulteta i potom ih, uz duhovit program, predali dekanicama i dekanima, a sve s ciljem poboljšanja stanja na Sveučilištu.

Za svoj smo ukupni angažman nagrađeni Rektorovom nagradom za volonterski i humanitarni rad.

Građenje Kluba mladih Split

Kad sam bila nadomak diplome, cijelu sam svoju energiju ulagala kako bih s kolegama iz volonterskih krugova pokrenula novo mjesto druženja i učenja za mlade u Splitu.

Trenirajući živce roditeljima, odabrala sam pisati ključnu prijavu za natječaj umjesto diplomskog rada. Srećom, za nekoliko mjeseci sam diplomirala, a sutradan počela raditi u novoosnovanom Klubu mladih Split.

Klub mladih je postao žarište pozitive i promjene. Ljudi i iskustva koje sam tamo doživjela su neprocjenjivi. Raditi nešto što smatraš smislenim je neprocjenjivo i tu se lako briše granica između rada i poziva.

Stvoriti posao sam sebi i nekolicini drugih mladih ljudi je izazovno, teško, ali i izaziva osjećaj ponosa i svijesti da se može!

Lijepo je biti promjena!

Mnogo je zanimljivih aktivnosti i projekata koje smo osmislili i proveli, potičući mlade na neformalno učenje, kritičko razmišljanje, aktivizam, volontiranje, poduzetništvo…

Ipak, meni je najdraži projekt motivacijskih govora “Budi promjena koju želiš vidit u Splitu!”, gdje smo mladim ljudima, aktivnim i uspješnim u različitim područjima, od kulture preko sporta do poduzetništva, dali priliku da ispričaju svoje priče te potaknu i druge na korake kojima će biti i činiti promjene.

Upravo je “budi promjena” postao naš slogan, kojim smo se nastojali voditi u svemu što smo radili.

Prije godinu i pol dana smo, u suradnji s Ekonomskim fakultetom i još nekoliko udruga, pokrenuli Centar za društveno korisno učenje, kojim se studentima omogućuje obavljanje svojevrsne prakse u organizacijama civilnog društva, što je velik korak i za visokoškolske ustanove i za udruge.

Žao mi je što je trenutno, zbog suženih infrastrukturnih mogućnosti, smanjena mogućnost ostvarivanja svih ideja koje proizlaze iz Kluba mladih, ali dok ima onih koji imaju ideja, volje, odgovornosti i empatije, naći će se i način za sve što se želi napraviti.

Ovim putem zahvaljujem svima koji su u ovih 5-6 godina na bilo koji način doprinijeli razvoju Kluba i dali nam svoje povjerenje.

Iz Kluba mladih u Split Tech City

Danas radim u Split Tech City-u, gdje sam se vratila svojoj ljubavi - pisanju. Prenosim pozitivne priče mladih ljudi poduzetnog duha, koji neprestano uče, nesebično prenose svoje znanje drugima, stvaraju radna mjesta i donose neprocjenjive promjene u svoju zajednicu.

S ostalim kolegama organiziram predavanja i radionice za mlade, a nedavno smo organizirali i prvu Split Tech City motivacijsku konferenciju, na kojoj su uspješni lokalni poduzetnici iz tehnološkog područja prenosili svoja poslovna iskustva i priče o uspjehu.

Motivirajuće je biti okružen pozitivnim i vrijednim ljudima te raditi nešto što smatraš smislenim i potrebnim.

Pisanje kao posao i strast

Majčinstvo mi je otkrilo još jednu novu ljubav - slikovnice, tako da sam nedavno dio svoje strasti i ljubavi za pisanjem spojila u pokretanje bloga “Djeco laku noć!”.

Ipak, ništa mi nema više smisla nego provoditi vrijeme sa svojom obitelji. Mislim da nema većeg uspjeha i sreće od davanja sebe ljudima koje voliš i mira koji osjećaš jer svoje odabire i odluke smatraš ispravnima i poštenima.

Volontiranje - put do iskustva i poslovnih prilika

Nadam se da ćete i vi iskoristiti sve prilike koje vam se kao mladim osobama pružaju…ali i više od toga! Nadam se da ćete početi sami sebi stvarati prilike! Negdje sam čula da je uvijek dobro nešto dati prije nego primite - i to je uistinu tako.

Možda ćete na početku imati osjećaj da ćete volontiranjem samo davati, ali zapravo ćete puno više toga primiti - nove ljude, nove spoznaje, nova znanja, nove stavove, nove ideje, nove akcije…

I sama sam, zahvaljujući vremenu, trudu i vještinama koje sam uložila u volontiranje, privukla i stvorila prilike za nove projekte i poslove.

Svaki projekt na kojem sam radila bio je svojevrsna promjena. Uvijek mi je bilo važno da mi ono što radim ima smisla i viši cilj. Zbog toga vjerojatno nikad neću biti milijunašica, ali ću biti mirna, zadovoljna i ispunjena kad pogledam natrag. Vjerujem da je taj osjećaj ipak puno bolji. :)